Istarski pršut

Istarski pršut

Svoje prestižno mjesto među sladokuscima, istarski pršut zahvaljuje, prvenstveno, strogom poštivanju tradicijskih pravila: od uzgoja svinja, preko posebne obrade svinjskog buta, sve do njegova sušenja i jedinstvene začinske kombinacije, koja mu daje prepoznatljivu aromu. 

Istarski se pršut proizvodi bez nitrita i nitrata te bez dima (u kojemu također ima štetnih sastojaka), pa se, stoga, ubraja među najzdravije proizvode ove vrste na Mediteranu. Svinjama se u Istri svakodnevno kuhao bar jedan obrok – svinja je bila kao član obitelji. Skidanje kože s buta, cijeđenje u «kaseli», utrljavanje soli i papra, premazivanje smjesom lovora, ružmarina, ponekad i češnjaka te sušenje na buri – osobne su tajne svakog gospodara. Pršut se obično suši godinu dana, a reže se, isključivo, nožem – nikako strojno.

Prije pršuta, obično o Uskrsu načinjala se plećka ili špaleta kako je zovu u Istri. Dio plećke se obavezno kuhao, a dio pripremio na način gira-volta. Na maslinovu ulju preprže se (ili bolje reći ugriju) fete mladoga pršuta, a pri samom kraju doda malo malvazije te pusti da se sve zajedno prožme.