Vinski putokazi Istre

Istri je vino nerazjašnjiva nadnaravna svetost, potreba i ljubav, kultura življenja, jelo i piće, molitva i kletva. Istranin je lozi kultno privržen. Poslovica to potvrđuje: Vino od loze i mliko od koze. Od pšenice se živi, a vino je mit: Kruh je za tilo, vino je za dušu - reći će naši stari. Istra, taj minijaturni kontinent, najveći poluotok Jadrana, idealno uranja u more u smjeru vječno osunčanog jugozapada. Kvalitetu vina upotpunjuje i posebnost tla, crvena zemlja uz more i bijela zemlja unutrašnje Istre. Ukupna površina vinograda je 6.151 hektar. Zapadno istarsko vinogorje (Poreč, Buje, Pula, Rovinj) najveće je i vinogradima pokriva 5.839 hektara. Središnje vinogorje (Buzet, Pazin) ima 209 hektara, a istočno (Labin) 103 hektara. 

Istarska malvazija je već duže od sto godina najčuvenije i najprisutnije vino našeg poluotoka. Ovisno o tehnološkom postupku prerade, njege i starosti, varira od slamnatožute do zlatnožute boje. Miris malvazije ponajprije asocira na bagremov cvijet. Sadržaj osnovnih sastojaka čini je srednje do jako alkoholnom (od 11,5 do 13,5 vol%), profinjene aromatičnosti i svježeg okusa. Sjajno se sljubljuje s cijelom lepezom morske kuhinje. Istarska protuteža malvazije je - teran. Teran i njegova podvrsta refošk drže se starim i autohtonim vinima Istre. Mi crvena vina nazivamo - crnim, prije svega radi teranove intenzivnotamne rubinove boje. Domaći seljak mu tepa: kolora je kako zečja krv, a pije se kako mliko. Živih je voćnih mirisa i vrlo prepoznatljivog okusa. Odlično nadopunjuje nešto kaloričnija jela, domaće gulaše i šuga te divljač. Mnogi poznavaoci istarskih vina na prvo mjesto će izdvojiti istarski muškat, ili pravilnije, Momjanski muškat, poradi njegove zlaćane boje, intenzivnog mirisa divljih karanfila i izuzetne arome. Suho i slatko. Vrli pratilac slastica, ali i svakog profinjenog jela. Muškatu se pripisuju i afrodizijska svojstva.

Nudimo Vam stoga ove Vinske putokaze Istre kako bismo Vam približili naše ponajbolje podrume i male konobe. S nešto izraženijim simbolom - zastavicom, označili smo vinske podrume: one s većim izborom vina, suvremenom tehnologijom, flaširanim asortimanom, one sa osvojenim nagradama. Bačvicom smo označili male seoske konobe s tradicionalnom preradom vina, skromnim izborom, ali sigurno dobrim vinom pa i povoljnijom cijenom. Uvjereni smo da ćete se izgubiti po ovim našim vinskim raskršćima, to se događa i nama domaćima. Istra je zemlja nebrojenih putova i sela, krenuli ste u jedno selo - došli ste u drugo, ništa zato i u tom selu ima dobra vina. Poštovani posjetitelji, ljubazno Vas molimo da Vaš posjet vinskom podrumu prethodno najavite telefonskim putem.

Istra nekad

Istra je, kao djelić mediteranske priče, od davnina protkana vinskom tradicijom. Za Grka i Rimljana vino se raširilo i postalo vrlo značajno. Kalavojna, mjesto uz istočnu istarsku obalu, vuče naziv iz grčkih riječi kalos oinos, što znači dobro vino.

Jedan od najvećih rimskih kroničara, Plinije Stariji (23. do 79. god.) u svom djelu ''Historiarum mundi'' spominje vino ''vinum Pucinum'' i obasipa ga pohvalama te tvrdi da carica Livija svoje 82 godine života može zahvaliti upravo tom vinu. Vino je smjestio u Istru, a prema opisu izgleda da se radi o teranu, koji i danas raste ovdje.

Kroz srednji vijek istarska muškatna vina su redovito spominjana kao delicija koja je završavala na kraljevskim stolovima. Gospodarski značaj vina varirao je od mračnih trenutaka ratova i epidemija, kada je vino uglavnom bilo potisnuto, pa do lijepih vremena, gdje vino zauzima svoje mjesto u svakodnevnom životu.

I još jedna važna stvar dolazi iz tog doba, a to je malvazija. Venecija je tada intenzivno trgovala vinima s Levanta, Peloponeza , Cipra i Krete, odakle su polako stizale i prve loze malvazije. Nešto kasnije, u doba austrijskog carstva, vino u Istri opet znači vrlo mnogo – pod vinogradima je više od 30 tisuća hektara. No to je i doba pošasti filoksere, vinogradi propadaju, pa se opet sade…. I tako do danas.

I danas...

Danas je vino u Istri u uzletu. I ima još ljepšu priču. Naravno, živimo u drugim vremenima te vino nema gospodarski značaj kakvog je imalo tada, no vino je danas neodvojivi dio identiteta Istre. Pokušajmo proniknuti u tajnu istarskog vina...

Tipična i najznačajnija sorta je istarska malvazija. Radi se o bijeloj sorti koja zauzima gotovo dvije trećine svih nasada loze na ovim područjima. Budući je nema drugdje, raste samo u Istri, ona u pravilu predstavlja sinonim za istarsko bijelo vino. 

Najčešće je to suho vino, bez zaostatka neprevrelog šećera, koje najbolje rezultate daje u prvoj godini nakon berbe, slamnatožute boje, umjerene strukture i tijela. Spada u poluaromatične sorte, jedva zamjetne gorčine badema te redovito svježih voćnih i cvjetnih mirisa, najčešće bagrema. Ponekad, kad grožđe dolazi sa izrazito osunčanih pozicija, vino zna biti naglašene strukture, zrelih voćnih mirisa i tada odležava u malim hrastovim bačvama (barrique), što vinu daje kompleksnost, osebujnost i duži vijek trajanja.

Naravno, malvazije znaju biti različite ovisno o terroiru, sklopu prirodnih čimbenika određenih lokaliteta. Među njima najčešće spominjemo dva tipa tla – crvenicu (terrarossa), najčešće u priobalju, gdje vino uživa blagodati jače strukture, te lapor (fliš) u unutrašnjosti Istre, gdje u pravilu nalazimo vina delikatnijeg mirisa.

Uz malvaziju, najvažniju bijelu sortu Istre, tipična crna sorta ovog područja je teran. Vrlo je neobična – daje vino izrazite rubin crvene boje ljubičastog odsjaja, živih neobuzdanih mirisa najčešće šumskog voća, s jakim karakterom, naglašenih kiselina, u pravilu manje izraženog tijela u odnosu na uobičajene standarde za crna vina. Njegova posebnost i na prvi pogled neharmoničnost, nikoga ne ostavlja ravnodušnim, dok trend sve većeg interesa za neobične tipične proizvode otvara nove mogućnosti ovoj atraktivnoj sorti. S mladim teranom priprema se supa, oblik tradicionalnog jela s pečenim kruhom u bukaleti crnog vina. Ovaj kuriozitet i danas se često nalazi, a govori nam o maštovitosti siromašnog seljaka kojem je supa nerijetko bila jedini objed.

Pored malvazije i terana, tipičnih autohtonih sorti Istre, sve češće nalazimo muškatna vina poput momjanskog muškata i porečkog muškata ruža, vrlo atraktivnih vina, posebice onih sa ostatkom neprevrelog šećera, idealnih za deserte na kraju objeda. Uz malo sreće, mogu se naći i vrlo rijetka vina autohtonih sorti poput borgonje i hrvatice, nježnih mirisa i tijela.

Od uobičajenog europskog sortimenta bijelog grožđa, u Istri vrlo dobro uspijevaju chardonnay, pinot bijeli i sivi. Kvaliteta ovih vina sve je veća, o čemu govore brojna priznanja s međunarodnih izložbi. Ova vina u pravilu mogu i odležavati, te se sve više prilikom njihove izrade koriste i manje hrastove bačve, poznate kao barrique. Od crnih vina europskog sortimenta u Istri se udomaćio merlot, koji je sve prisutniji u vinogradima. Nešto rjeđe, ali isto tako s tendencijom širenja možemo naći cabernet sauvignon i cabernet franc, nadaleko cijenjene bordoške sorte. Rijetko koja vinarska regija u Europi ima visoke rezultate i kod bijelih i kod crnih vina – Istra je svakako jedna od njih.