Istarska maneštra

Maneštra - žlica gospodarica dobre kužine

Maneštra - žlica gospodarica dobre kužine

Nema Istrana koji, ako ga upitate za omiljeno jelo, neće spomenuti neku od brojnih maneštra. Maneštra (lončanica, varivo) je specifičnost i osnova istarske kuhinje.

To jelo, danas specijalitet, bilo je hrana siromašnih i jelo se svakodnevno. Maneštra je bila jedini obrok, a jedini poznati dodatak maneštri bio je „još jedan pijat maneštre“ Mladi ljudi žestoko gladni od dugog i mučnog rada u polju natrpali bi u maneštru toliko starog kruha da bi žlica, ako bi je umočili u takvu maneštru stajala uspravno.

Naizgled siromašno i jednostavno jelo, maneštra je bila maštovita i zdrava hrana. Tek danas kad je na cijeni povrće i vegetarijanstvo ona dobiva na značaju. Maneštre koje smo se pomalo stidjeli polako je došla i do hotelskih menija.

Evo priče Benita Mihovilovića poznatog porečkog kulinara o proboju maneštre u ugostiteljstvu: “Bilo je to početkom šezdesetih godina, turizam je još bio u povojima. Na Poreštinu je došao u lov jedan Talijan plemenitog porijekla. Nakon dobrog lova mi kuhari spremili smo lovačku večeru za goste. Kako za nas tih godina divljač i nije bila neki specijalitet mi smo za svoj gušt spremili maneštru.

Znatiželjni barun ušao je u kuhinju i zamoli da ga ponudimo onim što spremamo za sebe. Pojeo je dva tanjura maneštre. Na opće iznenađenje, za službenom se večerom uopće nije zanimao za divljač. Tako smo mi sramežljivi Istrani stekli samopouzdanje da se za predjelo neke bečke kuhinje ponudimo maneštru.

Svi su je prihvatili