Buža

Porijeklo

Najraširenija je domaća sorta u Istri.

Agrobiološka svojstva

Sorta sa većim brojem biotipova, i sinonima (burgaca, morgaca, domaća, gura), stoga postoje i određene morfološke razlike u bujnosti, veličini lista i ploda. Biljka jakog, bujnog rasta, rustikalna, krošnja gusta s tendencijom širokog rasta u visinu, uz redovitu rezidbu okruglastog oblika sa dobro razvijenim granama. Grančice uspravnog rasta, rodne grančice povijene. List srednji, eliptičnokopljast, maslinaste boje sa sivim naličjem. Plod srednji do velik, ovisno o biotipu, jajolik, blago asimetričan, potpuno zreo tamne boje. Zahtijeva tople i zaštićene položaje.

Rodnost

Uz pravilnu agrotehniku, redovita, u pojedinim godinama zna preroditi.

Oplodnja

U cvatnji osjetljiva na nepovoljne vremenske prilike (magla, rosulja, jači vjetar). Uglavnom se uzgaja sa ostalim domaćim sortama: moražola, karbonaca, rošinjola, buža puntoža, buža minuda. Kao dobri oprašivači pokazale su se introducirane sorte poput leccina, pendolina i ostalih.

Otpornost na nametnike

Osjetljiva je na: paunovo oko, maslininu muhu, maslinina moljca, maslininog medića, čađavicu.

Kvaliteta ulja

Izvrsna, kombinirana namjena. Ukoliko se bere u početku žućenja ploda, daje ulje izvanredne kvalitete, izraženog svježeg mirisa, ugodne gorčine i izražene pikantnosti. Ukoliko se bere kad završava tamnjenje ili kad se mijenja boja ploda, tada daje slatko ulje, zaokruženog, voćnog mirisa po plodu masline, bez jače izražene arome.