Tajna sedma

Pravi trenutak. Kada valja "otvoriti" (naćeti ili dopriti, kako se ovdje veli), početi jesti pršut. Nikako prije kolovoza, što kasnije to bolje, dakle krajem ljeta. Posebnim nožem, dugog i tankog sječiva, namijenjenog isključivo za rezanja pršuta "otvara" se pršut.

Reže se dugim, nježnim pažljivim rezovima, pošalica kaže - kao kad se svira violina. Šnite, fete, su najprije manje, potom sve veće, boja se sve više crveni, opojni miris plijeni. Pokoja bijela nit masnoće samo je dodatna kvaliteta. Uzanca u Istri je: obavezna i što je moguće duža i veća šnita i ne pretanka. Jede se prstima i mora se topiti u ustima nakon dva-tri zalogaja.

Veći primjerci pršuta mogu se bez gubitka kvalitete "otvoriti" i krajem godine, za Božić ili Novu godinu, pa ako su pravilno čuvani i narednog ljeta.

Eto, otkrili smo vam sedam tajni kvalitete istarskog pršuta, kao izvornog proizvoda tradicije. Ako vam se te tajne i ne čine naročito tajanstvenim u zabludi ste, jer je upravo njihova jednostavnost tajna svih tajni. Ona se može prevesti kao ljubav, strpljenje, dugotrajno iskustvo…